Na to Raṭṭhapāla ustade i kad povrati snagu, otide do Blaženoga. Pošto mu se pokloni, sede sa strane i reče: „Poštovani gospodine, imam dopuštenje svojih roditelja da napustim domaćinski život i odem u beskućnike“. Tada Blaženi primi Raṭṭhapālu u svoj red beskućnika, on postade potpuno zaređen. I ne zadugo kako je Raṭṭhapāla primio potpuno zaređenje, pola meseca pošto je primio potpuno zaređenje, ostavši u Thullakoṭṭhiti koliko mu je volja, Blaženi nastavi da luta u pravcu Sāvatthīju. Idući od sela do sela, stiže na kraju do Sāvatthīja, te se smesti u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. I ne zadugo posle potpunog zaređenja, boraveći u meditaciji, povučen, marljiv, predan i odlučan, poštovani Raṭṭhapāla, stekavši neposredno znanje, ovde i sada dostiže i ostade na krajnjem cilju svetačkog života, radi kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju dom i odlaze u beskućnike. Neposredno je znao: „Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.“ I Raṭṭhapāla postade jedan od arahanata.