„Puṇṇa, pošto sam ih neposredno razumeo, objavio sam da postoje četiri vrste postupaka. Koje četiri? Postoji taman postupak s tamnim rezultatom, postoji svetao postupak sa svetlim rezultatom, postoji taman i svetao postupak s tamnim i svetlim rezultatom i, najzad, postoji postupak koji nije ni taman ni svetao, sa ni tamnim ni svetlim rezultatom, a vodi iskorenjivanju postupka. Kakav je to, Puṇṇa, taman postupak s tamnim rezultatom? Neko stvara povređujuće telesne tvorevine, stvara povređujuće verbalne tvorevine, stvara povređujuće mentalne tvorevine. Čineći tako, ponovo se rađa u svetu ispunjenom povređivanjem. Kad se to dogodi, povređujući kontakti ga pogađaju. Kad ga pogode, ispunjen je povređujućim osećajima toliko snažnim kao da se nalazi u čistilištu. Tako se svako biće preporađa u zavisnosti od samoga sebe: preporađa se zahvaljujući postupcima koje je samo načinilo. Kad se preporodi, kontakti ga pogađaju. Zato kažem da su bića naslednici sopstvenih dela. Ovo se naziva tamni postupak s tamnim rezultatom.