Na to Blaženi reče: „Kad bi to bilo tačno, prema rečima askete Uggāhamāne tada bi i malo dete u kolevci bilo neko ko je ispunjen u onome što je korisno, usavršen u onome što je korisno, neko ko je dostigao najviši cilj, nepobedivi asketa. Jer to malo dete u kolevci čak ne zna ni pojam ’tela’, pa kako bi onda moglo da učini nešto loše telom, sem običnog meškoljenja? Malo dete u kolevci čak ne zna ni pojam ’govora’, pa kako bi onda moglo da izgovara loše reči, sem običnog plakanja? Malo dete u kolevci čak ne zna ni pojam ’namere’, pa kakva bi onda loša namera mogla biti sem običnog durenja? Malo dete u kolevci čak ne zna ni pojam ’izdržavanja’, pa kako bi onda moglo sebe da izdržava bilo kakvim lošim zanimanjem, sem običnog sisanja na majčinim grudima? Kad bi to bilo tačno, prema rečima askete Uggāhamāne tada bi i malo dete u kolevci bilo neko ko je ispunjen u onome što je korisno“ Stolaru, kada čovek poseduje četiri kvaliteta, ja ga ne opisujem kao ispunjenog u onome što je korisno ili usavršenog u onome što je korisno, kao nekog ko je dostigao najviši cilj, nepobedivog asketu, već kao nekog ko je u istoj kategoriji s malim detetom koje leži u kolevci. Koja četiri? Tako on ne čini ništa loše telom, ne izgovara loše reči, nema loše namere i ne izdržava se od bilo kakvog lošeg zanimanja. Kada čovek poseduje ta četiri kvaliteta, ne opisujem ga kao ispunjenog u onome što je korisno“ već kao nekog ko je u istoj kategoriji s malim detetom koje leži u kolevci.