„Vreme je, Pessa, da uradiš kako misliš da treba. Potom Pessa, sin goniča slonova, nadahnut i obradovan rečima Blaženoga, ustade sa svog mesta, pokloni se Blaženom i pazeći da mu on ostane sa desne strane, otide. Ubrzo potom, Blaženi se obrati monasima sledećim rečima: „Monasi, Pessa, sin goniča slonova, jeste mudar, poseduje veliku mudrost. Da je posedeo duže dok mu ne izložim detaljnije ove četiri vrste ljudi, od toga bi imao velike koristi. Pa ipak, imao je veliku korist i od ovoga. „Sada je vreme, Blaženi, sada je vreme, Uzvišeni, da nam Blaženi objasni detaljnije četiri vrste ljudi. Ono što monasi čuju od Blaženoga, to će i zapamtiti. „Onda, monasi, slušajte i dobro zapamtite šta ću vam reći.”–„Da, poštovani gospodine”, odgovoriše monasi. A Blaženi ovako nastavi: „Monasi, koja to vrsta osobe nanosi bol sebi i praktikuje mučenje sebe? Tako neko ide nag, odbacuje pravila, liže dlanove, ne dolazi kad ga pozovu, ne zaustavlja se kad ga pozovu; ne prihvata hranu kada mu je doneta ili posebno pripremljena, niti dolazi na ručak kad ga pozovu; ne prima bilo šta iz lonca, iz činije, preko praga, preko štapa, preko tučka, od dvoje koji jedu zajedno, od trudne žene, od žene koja doji, od žene koja je spavala sa muškarcem, sa mesta gde se hrana javno deli, sa mesta na kojem leži pas, sa mesta gde ima muva; ne prihvata ni meso, ni ribu, ne pije ni rakiju, ni vino ili bilo šta fermentisano. On se drži pravila samo jedne kuće, samo jednog zalogaja;drži se pravila samo dve kuće, samo dva zalogaja;… drži se pravila samo sedam kuća, samo sedam zalogaja. Živi od jednog tanjirića dnevno, od dva tanjirića dnevno… od sedam tanjirića dnevno. Uzima hranu jednom dnevno, jednom u dva dana… jednom u sedam dana i tako dalje, sve do dve sedmice; živi vežbajući uzimanje hrane u određenim razmacima.