Kad ovo bi rečeno, Puṇṇa, sin naroda Koliya i asketa volovskog zaveta, reče Blaženome: „Izvrsno, učitelju Gotama! Izvrsno, učitelju Gotama. Neka me učitelj Gotama prihvati kao svog nezaređenog sledbenika koji, odsad pa do kraja života, pronađe svoje utočište„ A Seniya, goli asketa psećeg zaveta, reče: „Izvrsno, učitelju Gotama! Izvrsno, učitelju Gotama. Uzimam učitelja Gotamu za utočište, njegovo učenje i zajednicu monaha za utočište. Neka me učitelj Gotama prihvati kao zaređenog sledbenika i neka primim puno zaređenje„ „Seniya, onaj ko je prethodno pripadao nekom drugom redu, a želi da se pridruži beskućnicima i primi puno zaređenje u učenju i pravilima, mora provesti četiri probna meseca. Posle četiri meseca, ako su zadovoljni njime, monasi ga primaju u beskućništvo i daju mu puno zaređenje, tako da i sam postaje monah” „Ako oni koji su prethodno pripadali nekom drugom redu, a žele da se pridruže beskućnicima i prime puno zaređenje u učenju i pravilima, moraju provesti četiri probna meseca, a posle četiri meseca, ako su zadovoljni njima, monasi ih primaju u beskućništvo i daju im puno zaređenje, tako da i sami postaju monasi, ja ću na probi provesti četiri godine, a posle te četiri godine neka me monasi, ako su zadovoljni mnome, prime u beskućništvo i daju mi puno zaređenje” I tako Seniya, goli asketa psećeg zaveta, primi od Blaženog puno zaređenje i bi primljen među beskućnike. Ne zadugo posle potpunog zaređenja, boraveći u meditaciji, povučen, marljiv, predan i odlučan, poštovani Seniya, stekavši neposredno znanje, ovde i sada dostiže i ostade na krajnjem cilju svetačkog života, radi kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju dom i odlaze u beskućnike. Neposredno je znao: „Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja” Poštovani Seniya postade jedan od arahanata. Govor princu Abhayi