“Šta misliš, Bhaddāli? U ovoj situaciji, jesi li ti onaj koji je oslobođen na oba načina ili oslobođen mudrošću ili neposredni svedok ili onaj ko je učvrstio gledište ili oslobođen poverenjem ili sledbenik na osnovu Dhamme ili sledbenik na osnovu poverenja?“ “Ne, poštovani gospodine.” “Bhaddāli, u ovoj situaciji, jesi li ti jedan običan, praznoglav tvrdoglavac?” “Da. Kada je Blaženi objavio pravilo vežbanja, učinih prekršaj time što sam, poput budale, zbunjene i nepromišljene, javno objavio monaškoj zajednici nespremnost da sebe podvrgnem takvom vežbanju. Neka mi Blaženi oprosti prekršaj, kako bih sebe obuzdavao ubuduće.“ “Naravno, Bhaddāli, kada sam objavio pravilo vežbanja, učinio si prekršaj time što si, poput budale, zbunjene i nepromišljene, javno objavio monaškoj zajednici nespremnost da sebe podvrgneš takvom vežbanju. Ali pošto uviđaš svoj prekršaj kao takav i koriguješ sebe u skladu sa Dhammom, opraštamo ti; jer to jeste rast u praksi Plemenitog kada neko uviđa svoj prekršaj kao takav i koriguje sebe u skladu sa Dhammom, tako što će ubuduće sebe obuzdavati.