Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Onda se poštovanom Mālunkyāputti, dok je boravio u osami, povučen, javi ova misao: „Ima gledišta o kojima se Blaženi nije izjasnio, nego ih je ostavio po strani i odbacio, a to su: ’ovaj svet je večan’ i ’ovaj svet nije večan’; ’ovaj svet je konačan’ i ’ovaj svet je beskonačan’; ’duša je isto što i telo’ i ’duša je jedno, a telo je drugo’; ’Tathāgata postoji posle smrti’, ’Tathāgata ne postoji posle smrti’, ’Tathāgata i postoji i ne postoji posle smrti’ i ’Tathāgata niti postoji, niti ne postoji posle smrti.’ Ta gledišta mi Blaženi nije razjasnio, a to mi se ne sviđa, niti to prihvatam. Zato ću otići Blaženome da mi razjasni.