Tom prilikom asketa Uggāhamāna sedeo je s velikom grupom drugih asketa, koji su pravili veliku galamu i žučno raspravljali o različitim nevažnim temama, kao što su kraljevi i kraljevi savetnici, razbojnici, vojske, opasnosti, bitke, hrana, piće, odeća, ležaji, cvetni venci, mirisi, rođaci, vozila, sela, varoši, gradovi, zemlje, žene, heroji, ulice, izvori, pokojnici, razne sitnice, nastanak sveta, nastanak mora, jesu li stvari ovakve ili onakve. Asketa Uggāhamāna još izdaleka opazi stolara Pañćakangu kako dolazi. Kad ga je video, poče da utišava okupljene askete ovim rečima: „Prijatelji, budite tihi; prijatelji, ne pravite buku. Evo dolazi stolar Pañćakanga, učenik askete Gotame, jedan od u belo obučenih nezaređenih sledbenika askete Gotame koji žive u Sāvatthīju. Ti poštovani vole tišinu, uvežbani su da žive u tišini, oni hvale tišinu. Ako se utišamo, možda će poželeti da nam se pridruži.“ Na to se askete utišaše.