Jednom prilikom, kad sam živeo kraj Vebhalinge, koliba mi je prokišnjavala. Onda se obratih monasima ovim rečima: „Hajdete, monasi, vidite ima li bilo kakve trske u kući grnčara Ghaṭīkāre.“ –„Poštovani gospodine, nema trske u kući grnčara Ghaṭīkāre; kuća grnčara Ghaṭīkāre pokrivena je trskom.“ –„Hajdete, monasi, uzmite tu trsku sa kuće grnčara Ghaṭīkāre.“ Oni tako učiniše. Onda roditelji grnčara Ghaṭīkāre upitaše monahe: „Zašto uzimate tu trsku sa kuće?“ –„Sestro, prokišnjava koliba blaženog Kasape, plemenitog i potpuno probuđenog.“ –„Uzmite je onda, poštovani, uzmite je i neka ste blagosloveni!“ Onda grnčar Ghaṭīkāra otide do roditelja i upita ih: „Ko je uzeo trsku sa krova kuće?“ –„Dragi naš sine, monasi su je uzeli; prokišnjava koliba blaženog Kassape, plemenitog i potpuno probuđenoga.“ I grnčar Ghaṭīkāra pomisli: „Dobitak je za mene, veliki je dobitak za mene što se blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, tako pouzda u mene!“ Ushićenje i sreća ga obuzeše i u njemu ostadoše pola meseca, a u njegovim roditeljima nedelju dana. I kuća je tokom cela tri meseca imala nebo kao svoj krov, ali ne pade ni kap kiše. Takav je grnčar Ghaṭīkāra.“ „Dobitak je za grnčara Ghaṭīkāru, veliki je dobitak za njega što se blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, tako pouzda u njega.“