Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Jednoga jutra Blaženi se obukao, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu put Sāvatthīja da prosi hranu. Poštovani Rāhula se takođe obukao, uzeo svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu prateći u stopu Blaženog. Onda se Blaženi osvrne i ovako reče poštovanom Rāhuli: „Rāhula, svaki materijalni oblik, prošli, budući ili sadašnji, unutrašnji ili spoljašnji, velik ili mali, inferiorni ili superiorni, dalek ili blizu, svaki materijalni oblik treba videti kakav zaista jeste, s pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo.’” „Samo materijalni oblik, Blaženi? Samo materijalni oblik, Uzvišeni?” „Materijalni oblik, Rāhula, a isto tako osećaj, opažaj, mentalne obraske i svest.” Na to poštovani Rāhula ovako pomisli: „Kome bi uopšte bilo do prošenja hrane u gradu danas kad ga je lično posavetovao Blaženi?” Zato se vrati i sede nogu ukrštenih, uspravna tela i ustali svesnost pred sobom. A poštovani Sāriputta vide ga kako sedi