I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio način kojim zahvaljujući sopstvenom neposrednom znanju, ovde i sada ulaze i ostaju u oslobođenosti uma i oslobođenosti mudrošću, koje su bez nečistoća, svaki od otrova uklonjen. Baš kao kad bi, monasi, postojalo jezero, čisto, providno i mirno, tako da čovek dobrog vida, stojeći na njegovoj ivici, može da vidi školjke, šljunak i kamenčiće na dnu, kao i jata riba kakou plivaju ili plutaju. I onda pomisli. ’Ovo je jezero, čisto, providno i nezamućeno, ono su školjke, šljunak i kamenčići na dnu, a ovo su jata riba koja u njemu plivaju ili plutaju.’ Isto tako, svojim sam učenicima objavio način kojim zahvaljujući sopstvenom neposrednom znanju, ovde i sada ulaze i ostaju u oslobođenosti uma i oslobođenosti mudrošću, koje su bez nečistoća, svaki od otrova uklonjen. To je, Udāyine, peti kvalitet zbog kojeg me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; zbog kojih, poštujući me i obožavajući, žive s pouzdanjem u mene. To su, Udāyine, tih pet kvaliteta zbog kojih me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; zbog kojih, poštujući me i obožavajući, žive s pouzdanjem u mene. Tako reče Blaženi. Zadovoljan, asketa Udāyin se obradova rečima Blaženoga. Govor Samaṇamaṇḍikāputti