I opet, smirivanjem usmerene misli i istraživanja, ulazi monah i ostaje na drugom stupnju zadubljenja… na trećem stupnju zadubljenja… na četvrtom stupnju zadubljenja. I to je, Udāyine, više i mnogo plemenitije stanje, radi čijeg ostvarenja monasi žive svetačkim životom predvođeni mnome. Kad je monahov um postao tako koncentrisan, pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, gibak, prilagodljiv, postojan i utihnuo, usmerava ga ka znanju o svojim prošlim životima. Seća se mnoštva prošlih života, jednog rođenja, dva rođenja… Tako se seća mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja. I to je, Udāyine, više i mnogo plemenitije stanje, radi čijeg ostvarenja monasi žive svetačkim životom predvođeni mnome. Kad je monahov um postao tako koncentrisan, pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, gibak, prilagodljiv, postojan i utihnuo, usmerava ga ka znanju o umiranju i ponovnom rađanju bića… Tako duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, vidi bića kako umiru i ponovo se rađaju i uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojim postupcima. I to je, Udāyine, više i mnogo plemenitije stanje, radi čijeg ostvarenja monasi žive svetačkim životom predvođeni mnome.