Tako je napušteno sve pogrešno postupanje koje je prethodno činio i umesto njega sada je tu čista vrlina. A to ispravno razumevanje, ispravna namera, ispravan govor, neoponiranje plemenitima, ubeđivanje drugoga da prihvati ispravnu Dhammu, izbegavanje samohvalisanja i potcenjivanja drugoga–tih nekoliko korisnih stanja tako nastaju s ispravnim razumevanjem kao svojim uzrokom. O svemu tome mudar čovek ovako razmišlja: ’Ako postoji drugi svet, tada će se ovaj dobri čovek posle sloma tela, posle smrti, preporoditi na srećnom odredištu, čak u nebeskom svetu. Bilo da su reči ovih dobrih asketa i brahmana istinite ili ne, pretpostavimo da ne postoji drugi svet: ovog dobrog čoveka ovde i sada mudri hvale kao moralnu osobu, onu koja zastupa ispravno stanovište, koja zastupa učenje o afirmaciji. S druge strane, ako postoji drugi svet, ovaj dobri čovek igrao je na pravu kartu na obe strane: mudri ga hvale ovde i sada, a posle sloma tela, posle smrti, preporodiće se na srećnom odredištu, čak u nebeskom svetu. Ispravno je prihvatio i sprovodi ovo neoborivo učenje na način da ga proširuje na obe strane i isključuje štetnu alternativu.’