Monah koji živi u šumi trebalo bi da se posveti onim usavršenostima koje su mirne i nematerijalne, nadilaze oblike. Neki monahe koji žive u šumi pitaju o usavršenostima koje su mirne i nematerijalne, nadilaze oblike. Ako nije posvećen usavršenostima koje su mirne i nematerijalne, nadilaze oblike, i ne može da odgovori na pitanja, tada će biti onih koji će o njemu reći: „Šta li je ovaj poštovani šumski asketa stekao živeći sam u šumi, čineći onako kako mu je volja, pošto nije posvećen onim usavršenostima koje su mirne i nematerijalne, nadilaze oblike?’ Zato što će biti onih koji će to reći o njemu, monah koji živi u šumi trebalo bi da bude posvećen onim usavršenostima koje su mirne i nematerijalne, nadilaze oblike. Monah koji živi u šumi trebalo bi da se posveti nadljudskim osobinama. Neki monahe koji žive u šumi pitaju o nadljudskim osobinama. Ako nije posvećen tim osobinama i ne može da odgovori na pitanja, tada će biti onih koji će o njemu reći: „Šta li je ovaj poštovani šumski asketa stekao živeći sam u šumi, čineći onako kako mu je volja, pošto nije posvećen nadljudskim osobinama?’ Zato što će biti onih koji će to reći o njemu, monah koji živi u šumi trebalo bi da bude posvećen nadljudskim osobinama. Kad ovo bi rečeno, poštovani Mahā Moggallāna upita poštovanog Sāriputtu: „Prijatelju Sāriputta, treba li sve te stvari da prihvati i praktikuje samo monah koji živi u šumi ili i monah koji živi u selu?“ „Prijatelju Moggallāna, te stvari treba da prihvati i praktikuje ne samo monah koji živi u šumi već i monah koji živi u selu.“ U Kīṭāgiriju