O tome mudar čovek ovako razmišlja: ’Ovaj dobri učitelj zastupa ovakvo učenje i gledište: „Postoji ovih sedam entiteta… budale i mudri stići će na kraj svoje patnje.“ Ako su reči ovog dobrog učitelja istinite, onda sam ja ovde (u ovom učenju) obavio (svoju dužnost) time što ga nisam praktikovao, onda sam ovde živeo (svetački život) tako što to učenje nisam živeo. Obojica smo jednaki ovde (u ovom učenju), obojica smo stigli do jednakosti, pa ipak ne kažem da ćemo obojica biti pročišćeni bez uzroka i razloga. Ali suvišno je za ovog dobrog učitelja da ide okolo nag, da bude obrijane glave, upinje se da stalno bude u čučećem položaju i čupa sebi bradu i kosu, pošto ću i ja, koji živim u kući punoj dece, koristim sandalovinu iz Benaresa, nosim cvetne vence, koristim mirise i razne pomade, primam zlato i srebro, stići na potpuno isto odredište, imati isti budući kurs kao i ovaj dobri učitelj. Šta ja to znam i vidim zbog čega bi trebalo da živim svetačkim životom predvođen ovim učiteljem?’ I tako, kada ustanovi da je taj put negacija svetačkog života, okreće se od njega i napušta ga.