Kad je njegov um postao tako koncentrisan, pročišćen, blistav… postojan i utihnuo, monah ga usmerava ka znanju o umiranju i ponovnom rađanju bića… I duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, vidi bića kako umiru i ponovo se rađaju, uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojim postupcima. A zašto? Tako biva s onim ko vežba sebe u Učiteljevom nauku.