A stolar Pañćakanga dođe do askete Uggāhamāne i pozdravi se s njim. Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede on sa strane. „Stolaru, kada čovek poseduje četiri kvaliteta, opisujem ga kao ispunjenog u onome što je korisno, usavršenog u onome što je korisno, kao nekog ko je dostigao najviši cilj, nepobedivog asketu. Koja četiri? Tako on ne čini ništa loše telom, ne izgovara loše reči, nema loše namere i ne izdržava se od bilo kakvog lošeg zanimanja. Kada čovek poseduje ta četiri kvaliteta, opisujem ga kao ispunjenog u onome što je korisno, usavršenog u onome što je korisno, kao nekog ko je dostigao najviši cilj, nepobedivog asketu.“ Stolar Pañćakanga nije ni odobrio niti negirao reči askete Uggāhamāne. Umesto toga, ustade s mesta na kojem je sedeo i ode razmišljajući: „Značenje ovih reči saznaću u prisustvu Blaženoga.“ Kad je stigao kod Blaženog i poklonio se, sede sa strane i ispriča Blaženom razgovor s asketom Uggāhamānom.