„Vaććha, spekulativno gledište da je svet večan jeste čitava šikara gledišta, džungla gledišta, iskrivljenost gledišta, nakaza gledišta, okov gledišta. Ono je opterećeno patnjom, jadom, očajanjem i groznicom, ne vodi otrežnjenju, hlađenju strasti, stišavanju, miru, neposrednom znanju, probuđenju, nibbāni. Spekulativno gledište da svet nije večan… da je svet konačan… da je svet beskonačan… da su duša i telo isto… da je duša jedno, a telo drugo… da posle smrti Tathāgata postoji… da posle smrti Tathāgata ne postoji… da posle smrti Tathāgata i postoji i ne postoji… da posle smrti Tathāgata niti postoji, niti ne postoji… jeste čitava šikara gledišta, džungla gledišta, iskrivljenost gledišta, nakaza gledišta, okov gledišta. Ono je opterećeno patnjom, jadom, očajanjem i groznicom, ne vodi otrežnjenju, hlađenju strasti, stišavanju, miru, neposrednom znanju, probuđenju, nibbāni. Kakvu opasnost Učitelj Gotama vidi kad ne zauzima nijedno od ovih spekulativnih gledišta?