„A ako bi te neko pitao, Vaććha: ’Pošto je ta vatra pred tobom ugašena, na koju stranu je otišla: na istok, zapad, sever ili na jug?’–kad bi te tako pitali, šta bi odgovorio?„ „To pitanje nema smisla, učitelju Gotama. Vatra gori na osnovu goriva, koje je trava i granje. Kad je ono potrošeno, ako se ne doda novo gorivo, pošto više nema goriva, ona se smatra ugašenom.“ „Isto tako, Vaććha, i Tathāgata je napustio taj materijalni oblik pomoću kojeg bi onaj ko opisuje Tathāgatu mogao da ga opiše; sasekao ga u korenu, načinio poput palminog panja, uklonio ga, tako da se u budućnosti više ne može javiti. Tathāgatu više nije moguće poistovetiti s materijalnim oblikom, Vaććha, on je dubok, nemerljiv, nesaglediv poput okeana. Termin ’ponovo se javlja’ nema smisla, termin ’ne pojavljuje se’ nema smisla, termin ’i pojavljuje se i ne pojavljuje se’ nema smisla, termin ’niti se pojavljuje, niti se ne pojavljuje’ nema smisla. Tathāgata je napustio taj osećaj pomoću kojeg bi onaj ko opisuje Tathāgatu mogao da ga opiše… sasekao ga u korenu, načinio poput palminog panja, uklonio ga, tako da se u budućnosti više ne može javiti.