Potom Raṭṭhapāla ustade sa svog mesta, pokloni se Blaženom te pazeći da mu on ostane sa desne strane, otide. Otišao je roditeljima i rekao: „Majko i oče, koliko ja razumem Dhammu kojoj podučava Blaženi, nije lako živeti kod kuće i praktikovati svetački život potpuno savršen, potpuno čist, nalik uglačanoj školjki. Želim da obrijem kosu i bradu, obučem žuti ogrtač, napustim domaćinski život, te odem u beskućnike. Molim vas za dopuštenje da napustim domaćinski život i odem u beskućnike.“ Kad je ovo izgovorio, njegovi roditelji uzvratiše: „Dragi Raṭṭhapāla, ti si naš sin jedinac, drag i voljen. Podizali smo te u komforu, odrastao si u komforu; ne znaš ništa o patnji, dragi Raṭṭhapāla. Čak i da te smrt uzme, ne bismo se pomirili da te izgubimo, pa kako da ti damo dopuštenje da napustiš domaćinski život i odeš u beskućnike dok si još uvek živ i zdrav?“ I drugi put… I treći put Raṭṭhapāla reče roditeljima: „Majko i oče… molim vas za dopuštenje da napustim domaćinski život i odem u beskućnike.“