Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Tada asketa Vaććhagotta dođe do Blaženog i pozdravi se sa njim. Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede on sa strane i upita Blaženog: „Učitelju Gotama, kako stoji stvar? Da li učitelj Gotama zastupa gledište: ’Ovaj svet je večan: samo to je istina, sve drugo je pogrešno?’“ „Vaććha, ja ne zastupam gledište: ’Ovaj svet je večan: samo to je istina, sve drugo je pogrešno.’“ „Kako onda stoji stvar? Da li učitelj Gotama zastupa gledište: ’Ovaj svet nije večan: samo to je istina, sve drugo je pogrešno?’“ „Vaććha, ja ne zastupam gledište: ’Ovaj svet nije večan: samo to je istina, sve drugo je pogrešno.’“ „Učitelju Gotama, kako stoji stvar? Da li učitelj Gotama zastupa gledište: ’Ovaj svet ima svoj kraj: samo to je istina, sve drugo je pogrešno?’“ „Vaććha, ja ne zastupam gledište: ’Ovaj svet ima svoj kraj: samo to je istina, sve drugo je pogrešno?’“ „Kako onda stoji stvar? Da li učitelj Gotama zastupa gledište: ’Ovaj svet nema svoj kraj: samo to je istina, sve drugo je pogrešno?’“ „Vaććha, ja ne zastupam gledište: ’Ovaj svet nema svoj kraj: samo to je istina, sve drugo je pogrešno?’“