I tako grnčar Ghaṭīkāra i brahmanski učenik Đotipāla uzeše sunđer i sapun, te odoše na reku da se okupaju. Kad su stigli, Ghaṭīkāra reče: „Dragi moj Đotipāla, u blizini je manastir blaženog Kassape, plemenitog i potpuno probuđenoga. Hajdemo da vidimo blaženog Kassapu, plemenitog i potpuno probuđenog. Mislim da je dobro videti Blaženog, plemenitog i potpuno probuđenoga.“ Đotipāla odgovori: „Nikako, dragi moj Ghaṭīkāra. Kakva je korist videti tog ćelavog isposnika?“ I drugi i treći put grnčar Ghaṭīkāra reče: I drugi i treći put brahmanski učenik Đotipāla odgovori: „Nikako, dragi moj Ghaṭīkāra. Kakva je korist videti tog ćelavog isposnika?“ Na to grnčar Ghaṭīkāra uhvati brahmanskog učenika Đotipālu za pojas i reče: „Dragi moj Đotipāla, u blizini je manastir blaženog Kassape, plemenitog i potpuno probuđenoga. Hajdemo da vidimo blaženog Kassapu, plemenitog i potpuno probuđenog.