I stigavši do iste one potpune svesnosti čija čistota počiva na spokojstvu, ovaj plemeniti učenik seća se mnoštva svojih prošlih života, jednog rođenja, dva rođenja… (kao sutta 51, §24)… Tako se on seća mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja. Stigavši do iste one svesnosti čija čistota počiva na spokojstvu, ovaj plemeniti učenik duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, vidi bića kako umiru i ponovo se rađaju… (kao sutta 51, §25)… i uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojim postupcima. Stigavši do iste one svesnosti čija čistota počiva na spokojstvu, razumevajući sopstvenim neposrednim znanjem, ovaj plemeniti učenik ovde i sada ulazi i ostaje u oslobođenosti uma i oslobođenosti mudrošću, koje su bez nečistoća, svaki od otrova uklonjen. Na toj tački, domaćine, presecanje veza unutar prakse Plemenitog je do kraja i u potpunosti dostignuto.