„Učitelju Raṭṭhapāla, postoje na ovome dvoru čete slonova i konjice, čete bornih kočija i pešadije, koje će poslužiti da otklone svaku pretnju od nas. A učitelj Raṭṭhapāla je rekao: ‚(Život u) bilo kojem svetu nema ni skloništa, ni zaštite.“ Kako treba razumeti značenje takve tvrdnje?“ „Šta misliš, veliki kralju? Boluješ li od bilo kakve hronične bolesti?“ „Bolujem od hroničnih bolova u stomaku, učitelju Raṭṭhapāla. Ponekad moji prijatelji i drugovi, porodica i srodnici, stoje oko mene i misle: ‚Kralj Koravya samo što nije umro, kralj Koravya samo što nije umro!‘“ „A šta misliš, veliki kralju? Možeš li narediti svojim prijateljima i drugovima, porodici i srodnicima: ‚Hajdete dobri moji prijatelji i drugovi, porodico i srodnici. Neka svako od vas preuzme jedan deo ovih bolova, tako da osećam manje bolova?“ Ili moraš sve njih istrpeti sam?“ „Ne mogu to da naredim svojim prijateljima i drugovima, porodici i srodnicima, učitelju Raṭṭhapāla. Moram sve te bolove istrpeti sam.“ „Veliki kralju, upravo radi toga je Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni, rekao: ‚(Život u) bilo kojem svetu nema ni skloništa, ni zaštite.“ Kada sam to saznao, video i čuo, napustio sam domaćinski život i otišao u beskućnike.“ „Izvrsno je, učitelju Raṭṭhapāla, čudesno je kako je to dobro izrekao Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni: ‚(Život u) bilo kojem svetu nema ni skloništa, ni zaštite.“ I zaista je tako!“