I ne zadugo pošto brahmanski učenik Đotipāla primi potpuno zaređenje, pola meseca pošto primi potpuno zaređenje, ostavši u Vebhalingi koliko mu je bilo volja, blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, nastavi da luta u pravcu Benaresa. Idući od sela do sela, stiže na kraju do Benaresa, te se smesti u parku jelena, u Isipatani. A Kikī, kralj Kāsija, doču: ‚Čini se da je blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, stigao u Benares i živi u parku jelena, u Isipatani.“ Na to naredi da se pripremi povorka kočija, te popevši se na jednu od njih, izveze se iz Benaresa uza svu kraljevsku pompu, kako bi sreo blaženog Kassapu, plemenitog i potpuno probuđenog. Vozio se sve dok je put bio prohodan za kočije, onda siđe i peške otide do blaženoga Kassape, plemenitog i potpuno probuđenog. Pokloni mu se, sede sa strane, a blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, uputi, podstaknu, nadahnu i ohrabri Kikīja, kralja Kāsija, svojim govorom o Dhammi. Kad govor bi završen, Kikī, kralj Kāsija, reče: „Molim Blaženoga da zajedno s monasima koji ga prate, prihvati da ruča sutra u mome domu.“ A blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, ćutke prihvati njegov poziv. Razumevši da je blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, prihvatio poziv, ustade s mesta na kojem je sedeo, pokloni mu se, te pazeći da mu Blaženi ostane s desne strane, otide. U zoru, Kikī, kralj Kāsija, naredi da se u njegovom domu pripreme različita ukusna jela–najbolji pirinač zajedno sa mnoštvom preliva i karija–i kad je sve bilo spremno, dojavi blaženom Kassapi, plemenitom i potpuno probuđenom, ovako: „Vreme je, poštovani gospodine, obed je spreman.“