Kada je noć prošla, otac poštovanog Raṭṭhapāle naredi da se u njegovoj kući na više načina pripremi najbolja hrana. A kad je bilo vreme, obavesti poštovanog Raṭṭhapālu: „Vreme je, dragi Raṭṭhapāla, obrok je spreman.“ Pošto je bilo jutro, poštovani Raṭṭhapāla se obuče, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu do kuće svoga oca i sede na pripremljeno mesto. Na to njegov otac otkri onu gomilu zlata i reče: „Dragi Raṭṭhapāla, ovo je blago tvoje majke, ovo je blago tvoga oca, a ovo je blago tvojih predaka. Dragi Raṭṭhapāla, možeš da uživaš u tom blagu i koristiš ga za dobročinstva. Napusti vežbanje i vrati se nižem životu, uživaj u bogatstvu i čini dobra dela.“ „Domaćine, ako hoćeš da me poslušaš, onda naredi da se to blago natovari na zaprežna kola, odveze do reke Gang i istovari usred njezinog toka. A zašto? Zato što će te, domaćine, upravo zbog njega zadesiti žalost, naricanje, bol, tuga i očaj.“ Na to bivše žene poštovanog Raṭṭhapāle obgrliše mu noge i upitaše: „Kakve su, mladi gospodaru, te nimfe radi kojih živite svetačkim životom?“ „Sestre, mi ne živimo svetačkim životom radi nimfi.“ „Naš gospodar nas naziva sestrama“, povikaše i istog trena padoše u nesvest. Onda poštovani Raṭṭhapāla reče ocu: „Kućedomaćine, ako misliš da mi daješ obrok, onda ga daj. Ne muči me više.“ „Jedi, dragi Raṭṭhapāla, obrok je spreman.“ I tako je svojim rukama otac poštovanog Raṭṭhapāle poslužio i raznim ukusnim jelima zadovoljio sina. Kada je poštovani Raṭṭhapāla jeo i odložio prosjačku zdelu, ustade i izgovori ove stihove: Pogledaj šarenu lutku, nakinđurenu, telesinu živim ranama prekrivenu, bolesnu, ali ipak taštu, u kojoj ništa pouzdanog nema. Pogledaj tu spodobu nakinđurenu, zlatom i dragim kamenjem okićenu, kostur u kožu zamotan, i skupocenim odelom pokriven.